U dijagnostici diskus hernije RTG (rentgenski) snimak nam ne može sa sigurnošću dijagnosticirati hernijaciju, jer ne možemo vidjeti meka tkiva, mada nam suženje intervertebralnog prostora može pobuditi sumnju o mogućem postojanju diskus hernije.
Za razliku od RTG-a, CT (kompjutorizirana tomografija) je pouzdana neinvazivna metoda, koja daje direktnu rendgentski sliku intervertebralnog diskusa i spinalnog (kičmenog kanala). Procjenjuje se da je preciznost ove motode u otkrivanju DH u oko 95%. Dobivene nalaze uvijek treba usporediti s kliničkom slikom bolesti. I konačno MRI (magnetska rezonanca), novija neinvazivna metoda, koja daje vrlo preciznu sliku anatomskih struktura, praktično svih dijelova disko vertebralnog segmenta koja se nametnula kao tehnika izbora u evaluaciji (praćenju) patoloških stanja, kako organa i sustava, tako i pregleda kralježnice . Nasuprot CT-u gdje je tijelo izloženo rentgen zračenju, kod NMR-a tijelo samo emitira signale (zrake) čije stvaranje moze da se prikaže. NMR-om se može odvojiti leđna moždina od ostalih struktura. Kontraindikacije za njegovu primjenu su pace maker, metalna strana tijela … EMGn je metoda također značajna za potvrdu diskus hernije (kompresivne radikulopatije) za dokazivanje mono ili bi radikularne lezije jednostrane ili obostrane za određivanje komprimiranog (pritisnutog) korijena i stupnja oštećenja perifernog motornog neurona . Ova metoda pruža podatke o postojanju akutne ili kronične lezije korijena, o prognozi i stupnju oporavka tjedna liječenja, kao io diferencijalnoj dijagnozi u odnosu na druge periferne neuropatije i miopatije.
Fizikalna terapija u liječenju DH ima za cilj da djeluje, kako na mjesto (segment) gdje je do hernijacije diskusa došlo, tako i do simptoma do kojih ovo stanje dovodi. Fizikalna terapija treba smanjiti bol, upalu – zapaljenje (jer kod DH dolazi do mehaničke upale), ubrza resorpciju edema (smanjenje otoka), relaksira mišiće, poboljšati funkciju kralježnice i ojača mišićnu snagu. U liječenju se koriste fizikalne procedure da bi se revitalizirao okolno tkivo i to laser, ultrazvuk, magneto terapija, elektro terapija, krio terapija i naravno pri kraju kineziterapija (terapijsko vježbanje).
Kiropraktika se ovdje primjenjuje kao primarna metoda u akutnom stadiju bolesti. Manipulativnom tehnikom djeluje se na mjesto disko radikularnog konflikta, jer smo kako ranije tako i danas u praksi svjedoci da uporaba samo fizikalnih procedura vrlo često ne dovodi do željenih rezultata. Naime ukoliko postoji DH ova promjena dovodi do pritiska na korijen živca dovodeći zatim do neuro – ENDOKRINO – pato fiziološkog odgovora, odnosno do lučenja tkivnih hormona koji djeluju na okolna tkiva dovodeći do simptoma, prije svih do bola koji je kod hernijacije diskusa vrlo intenzivan i vrlo neugodan. Svaka hernijacija dovodi do mikro subluksacije (manjih ili većih izčašenja) apofiznih zglobova odgovarajućeg segmenta. Bliski kontakt apofiznih zglobova sa živčanim korijenom u predjelu intervertebralnog otvora također objašnjava nastanak iritacije (draženja) ili kompresije (pritiska) na korijen. Zadatak kiropraktora je da otkloni izmeštenost, pomicanje koje dovodi do smanjenja poprečnog dijametra intervertebralnog otvora a samim tim i pritisak na korijen. Pored manuelne mobilizacije mekog tkiva dolazi i do deblokade apofizarnih a kod lumbalne kralježnice i sakri ilijakalnih zglobova.
Pored kiroprakse u liječenju diskus hernije kao mehano proceduru koristimo i intermitentnu trakciju (istezanje kralježnice). Dokazano je da se istezanjem na specijalnom apratu povećava intervertebralni prostor za 1,5 do 2,2mm. Istezanje dovodi do deblokade intervertebralnih (faseta) zglobova, i istezanja ligamenata. Nađeno je da proširenje prostora od samo 0,2 mm zateze zadnji longitudinalni (uzdužni ligament) tako da on svojim zatezanjem vrši pritisak na ispupčenje “diksusa” koji potiskuje ka centru (naprijed), recimo kod protruzije diskusa. Pored toga pri intermitentnoj trakciji dolazi do istezanja mišića, ligamentata i fibro elastičnog tkiva što dovodi do smanjenja pritiska na živce i krvne žile a samim tim i do poboljšanja vaskularizacije a samim tim i do povlačenja edema (otoka) do koga dovodi diskalna protruzija (mehanička upala ). Po nekim autorima pri trakciji (istezanju) stvara se “mali” negativni tlak koji zatim aspiraciona (usisavajuci) mehanizmima utječe na repoziciju prolabiranog nukleus pulpozusa (mekanog dijela diskusa).
Na kraju pacijente obavezno treba naučiti kako se čuvaju i normalno žive sa diskus hernijom uz minimalne korekcije svakodnevnice.
