GALERIJA

 

Kiropraktika je mehanoprocedura i prestavlja ručno korigiranje položaja zglobova, ili u narodu poznata kao “ručno namještanje izmeštenih zglobova”. Kiropraktika spada u manipulativne tehnike za koje se znalo prije više tisuća godina, što se vidi još iz biblijskih priča. Namještanje kostiju i zglobova spada u tradicionalne postupke.

     Od Hipokrata preko srednjovjekovnih i renesansnih liječnika postupci se nisu mijenjali. Prve manipulacije rađene su tada na temelju sličnosti s kostima i zglobovima životinja. Međutim kao profesija kiropraktika je krenula 1895. god. u Americi u Davenportu, kada je izvjesni g-din. Daniel Palmer uočio vezu između izmeštenog kralješka i gluhoće svog domara. Naime, nakon ručnog namještanja izmeštenog kralješka sluh domara se odmah bitno popravio. Nakon toga je 1897. god. osnovana i prva škola kiropraktike nazvana po Palmeru – Palmerova škola. Tada je kiropraktika i dobila ime, izvedeno iz riječi chiros-ruka, praxis-raditi, što bi značilo uraditi rukom.

Korijeni današnje kiropraktike nalaze se u tradicionalnoj kineskoj medicine, prema kojoj struktura svakog tijela određuje njegovu funkciju. Ukoliko dođe do promjene strukture, dolazi do blokade, bloka, i na tom mesti bloka do prekida toka životne energije i do pojave bolesti.

Zadatak kiropraktora je da uoči blok, da ga manipulativnom tehnikom otkloni, samim tim otkloni energetski blok na određenoj razini, te da se nakon toga tijelu pruži mogućnost da organizam otpočne prirodni proces samoizlječenja.

Do prije 80-tak godina kiropraktika nije smatrana znanstvenom metodom liječenja, ili zbog neobaveštenosti, ili činjenice da su se kiropraktikom bavili zdravstveno neobrazovani ljudi. Tek prije 40-tak godina od kada se kiropraktikom bave medicinski obrazovani ljudi, dogodile su se velike promjene unutar kiropraktike kao profesije, a promijenio se i odnos zdravstvenog sustava prema njoj. Danas se uloga kiropraktike u tretmanu boli u vratu, križima, zatim kod muskuloskeletnih poremećaja ne može negirati. Najviše sredstava izdvojeno je za provjeru učinkovitosti kiropraktike u tretmanu lumbalnog sindroma. Kiroparktika je u odnosu na druge metode najefikasnija u tretmanu diskus hernie u lumbalnom dijelu kralježnice.

Ako postoji diskus Hermia, protruzija ili prolaps, ove promjene dovode do pritiska na korijen živca, dovodeći zatim do neuro ENDOKRINO patofiziološkog odgovora, odnosno do lučenja tkivnih hormona koji djeluju na okolna tkiva dajući određene simtome, a prevashodno simptom bola, koji je kod diskus hernie vrlo jakog intenziteta. Diskus hernia se najčešće javlja dorsolateralno, prema intervertebralne otvoru, ili rjeđe dorsomedialno prema kičmenom kanalu. Svaka herniacija dovodi do mikrosubluksacije apofiznih zglobova odgovarajućeg segmenta. Bliski kontakt apofiznih zglobova sa živčanim korijenom u predjelu intervertebralnog otvora, također objašnjava nastanak iritacije (draženja), Ili kompresije (pritiska) na korijen. Manuelna mobilizacija kralježnice primjenjuje se ovdje kao primarna metoda u akutnom stadiju bolesti. Pored manuelne mobilizacije mekog tkiva lumbalne regije, deblokade apofizarnih zglobova, deblokade sakroiliakalnih zglobova, repozicije pomerenog kralješka, neophodna je i antizapaljenski terapija.

Pored diskus hermie, subluksacije intervertebralne zglobova, koje mogu biti uzrok akutne boli u leđima, i to mnogo češće nego diskus hernia su terapija izbora rada kiropraktora. Stručnost i vještina kiropraktora ovdje može biti efikasnija od uporabe lijekova. Terapija izbora rada kiropraktora je i milimetarsko izmještanje prvog vratnog kralješka – atlasa, koga pored mikrotrauma, trauma, mogu izmjestiti okolni mišići uslijed lošeg držanja, stresa …

 Uvijek treba napomenuti da je rad kiropraktora samo početni impuls na putu izlječenja. Pored kiropraktike tu su i fizikalne procedure, a kasnije i program vježbi.

Prije svakog tretmana kiropraktora mora se postaviti sigurna dijagnoza pregledom, RTG-om, nekada i NMR-om, laboratorijem …

     Relativne kontraindikacije za rad kiropraktora su lokalne i sistemske bolesti zglobova, kostiju, mišića, pacijenti s vaskularnim promjenama, tumori i naravno uvijek pri radu koristiti osnovni princip “prvo ne naškoditi” – primum non nocere.