Kiropraktika je profesija zdravstvene zaštite koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i prevencijom poremećaja živčanog sustava i utjecajem tih poremećaja na opće zdravstveno stanje. Ona je prvenstveno usredotočena na odnos između kralježnice i živčanog sustava, a obično se kategorizira kao komplementarna i alternativna medicina.
Kiropraktika u praksi
Neke kiropraktičke vještine bile su poznate stoljećima, no bez većeg uspjeha sve dok 1895. godine Daniel David Palmer nije uveo posebnu tehniku tretiranja zglobova kralježnice i tako otpočeo osnivanje kiropraktike kao znanstvene discipline. Tomu je uvelike pridonio i njegov sin Bartlett Joshua Palmer koji je pomogao da se kiropraktika proširi u ranom 20. stoljeću.
Kiropraktičari imaju holistički pristup liječenju, vjerujući da tijelo, uz pomoć stručnjaka, ima sposobnost samoozdravljenja. Oni koriste prirođenu sposobnost organizma da se sam izliječi uz pomoć pravilnog funkcioniranja živčanog sustava.
U svom radu, kiropraktičari palpacijom (dodirom ili pokretom) te mnogim drugim metodama ispituju kralježnicu, njezinu strukturu i funkciju kako bi izvršili namještanje kralježnice, zdjelice ili kostiju lubanje, ovisno o konkretnoj dijagnozi. Kiropraktičari putem takve manipulacije tretiraju poremećaje kralježnice kako bi uspostavili sposobnost ozdravljenja bez primjene lijekova odnosno kirurškog zahvata.
Ublažavanje tegoba zbog pogrešnog položaja kralježaka i iritacije živaca pomaže organizmu u pokušaju uspostavljanja normalnog zdravstvenog stanja, a pritom je također potrebno voditi računa i o držanju tijela, prehrani, tjelovježbama te radnim i rekreacijskim navikama.
Cilj tretmana kiropraktike je otkriti i korigirati vertebralne subluksacije čime se potiče prirodan proces iscjeljivanja te se poboljšava opće zdravstveno stanje
